molly9 
Što je Politička Korektnost? Povijest, Primjena i Granica Između Obzirnosti i Pretjerivanja
Izraz “politički korektan” (engl. politically correct) označava način izražavanja ili ponašanja kojim se nastoji izbjeći vrijeđanje, omalovažavanje ili diskriminacija pojedinaca ili grupa ljudi na temelju njihovih osobina kao što su rasa, spol, vjera, nacionalnost, seksualna orijentacija, invaliditet, izgled, i slično.
📜 Što znači biti politički korektan?
To znači koristiti riječi, izraze i ponašanje koje:
- poštuju različitosti,
- izbjegavaju stereotipe,
- ne uključuju uvredljive izraze ili insinuacije,
- vode računa o osjetljivim temama u javnom govoru.
Primjeri:
- Umjesto da se kaže “invalid”, koristi se izraz “osoba s invaliditetom”.
- Umjesto “cigani”, koristi se “Romi”.
- Umjesto “peder”, koristi se “homoseksualna osoba” ili “gay osoba”.
Cilj političke korektnosti:
- Promicanje tolerancije, jednakosti i inkluzije u društvu.
- Smanjenje društvene stigmatizacije i diskriminacije.
❌ Kritike političke korektnosti:
Iako je osnovna ideja pozitivna, politička korektnost često se kritizira zbog:
- pretjerivanja, gdje se obične riječi zamjenjuju kompliciranim izrazima,
- cenzure mišljenja, gdje se ljudi boje reći svoje mišljenje zbog straha da ne uvrijede nekoga,
- ograničavanja slobode govora, pogotovo u političkim i društvenim raspravama.
Politička korektnost pokušava učiniti javni govor osjetljivijim na različitosti i manje uvredljivim, ali može postati i alat za kontrolu mišljenja ako se koristi ekstremno. Bitna je ravnoteža između poštovanja drugih i slobode izražavanja.
Naravno, evo detaljnog objašnjenja povijesnog konteksta izraza “politička korektnost”, njegove primjene u medijima, te primjera pretjerivanja i zloupotrebe tog koncepta.
📜 Povijesni kontekst izraza “politički korektan”
Izraz “politička korektnost” ima složenu povijest, a njegov značaj i percepcija mijenjali su se kroz vrijeme:
🔹 1930-e i komunizam:
Prvi poznati oblik korištenja pojma “politically correct” javlja se u Sovjetskom Savezu, gdje je označavao stavove koji su u skladu s ideologijom Komunističke partije. Bio je to termin koji se koristio unutar ljevičarskih krugova kako bi se osudilo “ideološki pogrešno razmišljanje”.
🔹 1960-e i 1970-e – ljudska prava i društvene borbe:
Tijekom borbi za građanska prava Afroamerikanaca, prava žena i LGBTQ zajednica, izraz se ponovno pojavio – ovaj put u pozitivnijem svjetlu, kao način poticanja jednakosti i pravednijeg jezika.
🔹 1980-e i 1990-e – sveučilišta i mediji:
U SAD-u, osobito na sveučilištima, razvila se ideja da se kroz jezik oblikuje društvena stvarnost. Počelo se uvažavati korištenje izraza koji ne vrijeđaju manjine, a sve više se uvodila praksa inkluzivnog jezika u obrazovanje, medije i politiku.
🔹 2000-te i nadalje – politizacija i kritika:
Izraz “politička korektnost” sve više koristi desnica kako bi kritizirala ljevicu zbog, kako kažu, cenzure i “kulture otkazivanja” (cancel culture). Postao je simbol sukoba između slobode govora i društvene osjetljivosti.
📰 Primjena političke korektnosti u medijima
✅ Pozitivni primjeri:
- Promjena jezika izvještavanja – mediji sve više izbjegavaju stereotipe, koriste neutralan ili inkluzivan jezik (npr. “migranti” umjesto “ilegalni imigranti”, “osobe s invaliditetom” umjesto “invalidi”).
- Zastupljenost različitih grupa – televizija, film i novinarstvo nastoje prikazati širi spektar društva: različite rase, spolne orijentacije, religije, itd.
- Uređivačka politika – mnoge redakcije imaju pravila kako izbjeći govor mržnje, rasistički, seksistički ili transfobni sadržaj.
❌ Negativne posljedice (ili pretjerivanja):
- Autocenzura novinara – iz straha da nekoga ne uvrijede, novinari izbjegavaju osjetljive teme ili mijenjaju način izvještavanja tako da se gubi autentičnost i kritičnost.
- Nepreciznost i zamućenost jezika – u nastojanju da sve bude “ispravno”, gubi se jasnoća. Na primjer, izraz “osoba u izazovnoj socioekonomskoj situaciji” zamjenjuje “siromašan”, što može djelovati neprirodno ili izumjetničeno.
- “Čišćenje jezika” u filmovima i knjigama – klasici književnosti se revidiraju ili cenzuriraju, mijenjaju se dijalozi u filmovima kako bi bili “modernije prihvatljivi”.
🚨 Primjeri pretjerivanja i zloupotrebe
- Prekomjerno korištenje zamjenica:
- Neki zahtijevaju da se svaka osoba spominje isključivo vlastitom zamjenicom (“oni/one/ono”), što u svakodnevnoj komunikaciji može postati nepraktično i zbunjujuće.
- Cenzuriranje umjetnosti:
- U nekim zemljama i obrazovnim sustavima izbacuju se knjige klasika (npr. Huckleberry Finn) zbog riječi koje su bile uobičajene u vrijeme pisanja, iako su povijesno važna djela.
- Ugađanje svima do apsurda:
- U želji da nitko ne bude isključen, dolazi do nerealnih pokušaja ujednačavanja izraza (npr. “vertikalno izazvan” umjesto “nizak”).
- Zabrana božićnih ukrasa:
- U nekim školama ili javnim institucijama pokušava se zabraniti korištenje riječi “Božić” kako se ne bi uvrijedile osobe drugih religija – što često izaziva kritike većine koja to doživljava kao ugrožavanje vlastite tradicije.
✅ Zaključak:
Politička korektnost je nastala iz plemenite ideje: poštovati sve ljude i izbjegavati govor koji može štetiti. Međutim, kada se ta ideja provodi bez mjere, logike i ravnoteže, može dovesti do autocenzure, licemjerja, pa čak i društvene podjele.
Najzdraviji pristup je biti svjestan učinka vlastitih riječi, ali ne gubiti slobodu mišljenja i govora – posebno kada se govori istina, iznosi konstruktivna kritika ili brani slobodno društvo.
